Reciklaža EE otpada

Električni i elektronski otpad (tzv. EE otpad) je otpadna električna i elektronska oprema uključujući sklopove i sastavne delove, koji nastaju u privredi, zatim elektronski otpad iz domaćinstva, odnosno otpadna električna i elektronska oprema nastala u domaćinstvima ili u proizvodnim i/ili uslužnim delatnostima kada je po vrsti i količini slična EE otpadu iz domaćinstva.

Elektronski otpad stvaraju tri glavne grupe:
  • domaćinstva i mala preduzeća
  • velika preduzeća, institucije i vlade
  • proizvođači originalne opreme
Bacanjem starih elektronskih aparata bacaju se i vredni metali (kao što je npr. zlato), a sa druge strane ovakav otpad zagađuje i okolinu, jer oslobađa različite toksične materije.
Sav elektronski otpad možemo podeliti na neopasan i opasan.

Elektronski otpad sadrži otrovne i vrlo često kancerogene supstance, pa je zbog toga opasan za ljudsko zdravlje i našu planetu. Opasne supstance koje se mogu naći u elektronskom otpadu su:
  • Živa – Najveća opasnost je zagađenje vode živom koja se vrlo lako taloži u živim organizmima kroz lanac ishrane, a najčešće preko ribe. Može uzrokovati oštećenja raznih organa uključujući mozak i bubrege, kao i fetus. Ima je u senzorima, relejima, termostatima, mobilnim uređajima, baterijama i LCD ekranima, a procena je da se 22% svetske potrošnje žive koristi u elektronskoj opremi.
  • Fosfor – Veoma je otrovan i nakon dolaska u dodir sa njim bi hitno trebali potražiti lekarsku pomoć. Koristi se kao premaz na CRT monitorima radi bolje rezolucije slike.
  • Olovo - Uzrokuje oštećenje centralnog i perifernog nervnog sistema, kardio-vaskularnog sistema, bubrega i reproduktivnih organa. Ima ga u monitorima i matičnim pločama.
  • Toneri - Klasifikovan je kao kancerogen, a unosi se u organizam udisanjem, pri čemu dolazi do iritacije disajnih puteva. Glavni sastojak crnog tonera je pigment.
  • Kadmijum - Taloži se u bubrezim, pa uzrokuje nepovratne posledice na ljudski organizam jer se taloži u bubrezima. Koristi se kao stabilizator plastike, a ima ga i u raznim čipovima.
  • Plastika – Najčešće korišćeni oblik plastike je PVC koja prilikom gorenja može stvarati velike količine CO2 koji zagađuje atmosferu.
  • Heksovalentni hrom - Lako se apsorbuje i može uzrokovati oštećenja DNK, a koristi se u zaštiti od korozije i kao ukras ili učvršćivač kućišta računara.
  • Bromirani inhibitori gorenja (BFR) - koriste se u plastičnim kućištima radi sprečavanja zapaljivosti.
  • Barijum - Samo vrlo kratka izloženost barijumu uzrokuje slabljenje mišića, oštećenje srca, jetre i slezine. Koristi se u CRT monitorima da bi zaštitio korisnike od zračenja.
  • Berilijum - Kancerogen je i uzrokuje rak pluća, a koristi se u matičnim pločama jer je lak i tvrd metal.
  • Elektronski i električni otpad ima karakter opasnog otpada i prema Zakonu o upravljanju otpadom ne može se mešati sa drugim vrstama otpada. Zbog toga je potrebno da se sa EE otpadom veoma pažljivo radi i da se njegova reciklaža obavi uz apsolutno poštovanje zakona.